U članku “Niste shvatili što je novi esej koji će se pisati na maturi? Evo objašnjenja u manje od minutu”, portal srednja.hr sažeto se referira na temu najavljenih novosti u pisanju eseja iz Hrvatskog jezika na državnoj maturi 2028. godine:
Izdvajamo i komentar u Facebook grupi “45 minuta” nastavnice Hrvatskog jezika u zvanju izvrsni savjetnik, Tamare Šoić:
“Čitam ovih dana da postoji neka peticija protiv uvođenja novog tipa eseja na državnoj maturi. Nije došla do mene i drago mi je. Sigurno je ne bih potpisala.
Podržavam mogućnost izbora. I ako netko misli da je današnjim učenicima lakše napisati raspravljački tekst od dosadašnjeg teksta sa zadanom temom, taj nema puno dodira sa stvarnošću. A stvarnost je to da je danas učenicima teško napisati bilo koji vezani tekst. Tema je nebitna.
Netko tko nije čitao tijekom školovanja neće početi čitati krajem završnoga razreda.
Nastavnici neće prestati poučavati sva ova djela samo zato što postoji mogućnost izbora.
Nastava prati državnu maturu, ali ne smije u potpunosti biti podređena maturi.
Ono što bih ja mijenjala jest izbor lektirnih djela jer ako netko misli da današnja djeca sa zadovoljstvom čitaju Novelu od Stanca u drugom razredu srednje škole, e, taj tek nema dodira sa zbiljom.
Izborom ovakvih djela djecu udaljavamo od čitanja. Ajde, za početak uguglajte Novelu od Stanca u PDF-u. Odmah će vam je izbaciti. Ima tridesetak stranica, dakle možete je pročitati u sat-dva. Dramski je tekst. Pa mi onda kažite je li to tekst o kojem biste bili u stanju napisati 396 riječi.
Ne zagovaram izbacivanje kanonskih djela iz nastave književnosti, ali već neko vrijeme upozoravam na raskorak između ideala i stvarnosti.
Zaista bih voljela vjerovati (kao neki) da je Pomet Trpeza omiljeni književni lik mojih učenika, kako sam čula na jednom županijskom vijeću. Da. Je. Možda bi i bio da je danas 1845. godina.
S druge strane, postoje oni koji znaju pisati, ali su ograničeni formom. Zbog čega toj djeci ne dati mogućnost da pokažu taj dar? Ali ne, mi ih volimo gurati u kalupe i gledati rezultate tih kalupa koji su svake godine sve gori.
Netko će se pronaći u zadanoj formi. Netko neće. I upravo je to prednost ove mogućnosti.
A ja ću i dalje poučavati Držića, Gundulića, Dostojevskog i Kafku. Čak i ako veliki zagovornici ukidanja državne mature pobijede. I dalje mislim da je državna matura najbolje što nam se u obrazovanju dogodilo u posljednjih 30 godina. Sa svim svojim nedostacima i manama. Ali uvijek će biti onih kojima je netransparentan rad u četiri zida vlastite učionice draži. I još netransparentniji nastavak školovanja. Pa kome krivo, kome pravo.
I još nešto! Mogućnost izbora nije odustajanje od književnosti.
Ove sam godine kao prvo lektirno djelo ponudila Igre gladi. Svi su pročitali roman. Ili barem ogromna većina. Štoviše, jedan je učenik bio oslobođen pisane provjere čitanosti zbog nekih školskih obveza. Tražio je da ga puste na sat kako bi mogao pisati jer je silno želio vidjeti tu pisanu provjeru.
To je stvarnost. Dajmo im da čitaju ono što vole pa će zavoljeti i ono što mi volimo ili barem želimo da zavole. Ili nastavimo živjeti u iluziji da će obožavati književnost ako ih natjeramo na čitanje. Kratkih sadržaja.
Tamara Šoić, prof. izvrsni savjetnik“