image1

PUBLIKACIJA:

(NE)MOĆ GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

 Objedinjeni izvještaj o učincima eksperimentalne provedbe Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 12 osnovnih i srednjih škola (2012./2013.)

AUTORICA:
Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš

SURADNICI:
Mateja Čehulić, mag. soc. et mag. paed.
Ines Elezović, mag. soc.
Monika Pažur, mag. paed.
Izvor Rukavina, mag. soc.
Dorijan Vahtar, mag. anthrop. et ethnol. et cult. anthrop.

Svrha je ovog izvještaja osigurati empirijske podatke o provedbi Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja (2012.), kako bi se djeci i mladima u hrvatskim školama osigurali što bolji uvjeti za uživanje prava i prihvaćanje odgovornosti aktivnih sudionika u razvoju demokratske Hrvatske. Ispitivanje je provedeno u školskoj godini 2012./2013. u ukupno 12 škola koje su temeljem svojih prijava bile odabrane za eksperimentalnu provedbu. Opća svrha praćenja i vrednovanja eksperimentalne provedbe bila je osigurati znanstveno-analitičku podlogu za unapređenje strukture i sadržaja predloženog kurikuluma te načina njegove provedbe kako bi se što primjerenije odgovorilo na potrebe pripreme djece i mladih za život u hrvatskom demokratskom društvu. Također, cilj je bio provjeriti relevantnost i primjerenost kurikuluma, modela njegove provedbe u sklopu sva četiri odgojno-obrazovna ciklusa te, u konačnici, odgovoriti na pitanje o potrebnim poboljšanjima i izmjenama. U ispitivanje su bile uključene tri skupine sudionika: učenici, učitelji i ravnatelji.

Zaključci, rasprava i preporuke

Uspjeh uvođenja novog nastavnog programa u škole ovisi i o kvaliteti njegova sadržaja i o kontekstu u koji se uvodi. Potonje je osobito izraženo u slučaju građanskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj s obzirom na to da je javnost bila podijeljena kada je u pitanju potreba njegova uvođenja. Slijedom toga, bilo je važno na početku eksperimentalne provedbe upoznati bitne značajke konteksta u kojemu će se Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja (u daljnjem tekstu KGOO) provoditi.

Rezultati ispitivanja građanske i političke kulture učenika ne opisuju optimalan kontekst za provedbu KGOO-a. Ipak, to donekle nadomještaju podaci o osjećaju pripadnosti učenika različitim zajednicama u odnosu na koje oni imaju određena prava i odgovornosti. Promatrane zajednice bile su razred i škola, lokalna i državna zajednica, Europa i svijet. Općenito, najmlađi se učenici osnovne škole snažnije identificiraju sa svim navedenim zajednicama od učenika iz dvije starije skupine. Također, najmlađi učenici vide svoje škole kao demokratske ustanove u većini ispitanih komponenti, uključujući odnose između njih i učitelja te odnose među učenicima. Dvije starije dobne skupine učenika vide svoje škole kao organizacije koje se nalaze na različitim stupnjevima procesa demokratizacije, zbog čega se u njima istodobno mogu naći i autoritarna i demokratska obilježja. Kad je riječ o usvajanju ishoda koji su bili predviđeni KGOO-om, eksperimentalna provedba najviše je podbacila u stjecanju znanja i razumijevanju pojmova iz političke komponente. To su potvrdili i učitelji i učenici odgovarajući na pitanje o postignućima provedbe, kao i rezultati ispitivanja učenika o pojmovima iz političke komponente KGOO-a u sve tri dobne skupine.

Kad je riječ o učiteljima pokazalo se da je motiviranost učitelja za sudjelovanje u eksperimentalnoj provedbi pozitivno povezana s osjećajem njihove opće kompetentnosti za provedbu i prethodnim obrazovanjem, odnosno stručnim usavršavanjem. Mišljenje je učitelja i da se KGOO-om uspješno promiče ideja učenika kao nositelja prava, sloboda i odgovornosti, odnosno kao građanina međusobno povezanih društvenih i političkih zajednica. Njime se potiče razvoj učenika kao građanina školske i lokalne zajednice, Hrvatske, Europe i svijeta. Treba imati na umu da se KGOO provodio samo jednu školsku godinu i da su mnogi učitelji, unatoč brojnim problemima, uspjeli pokrenuti važne promjene na individualnoj i institucionalnoj razini. Te su promjene ključne za razvoj škole kao demokratske zajednice učenja, a rezultati, ukupno gledano, nisu obeshrabrujući.

Neke od preporuka nastalih na temelju rezultata istraživanja jesu: potreba za izradom završne verzije KGOO-a, pri čemu je bitno uvažavati mišljenja i prijedloge učitelja i učenika; određivanje pokazatelja postignuća prema odgojno-obrazovnim ciklusima i modelima provedbe KGOO-a; izrada uputa, priručnika, udžbenika i drugoga nastavnog materijala; određivanje ključnih dimenzija učiteljske kompetencije za građanski odgoj i obrazovanje u odnosu na različite modele provedbe te uvođenje tih dimenzija kao obvezne komponente obrazovanja svih učitelja; materijalna potpora školama i učiteljima u provedbi te razvoj sustava osiguranja kvalitete. Također, stav je istraživača kako je potrebno na kvalitetan način uvesti građanski odgoj i obrazovanje u sve osnovne i srednje škole te osigurati odgovarajuću satnicu za njegovu provedbu, kao i poučavanje o građanskom odgoju i obrazovanju na diplomske studije učiteljskih fakulteta kao obvezan kolegij ili zaseban modul.

Na institucionalnoj školskoj razini potrebno je nastavu građanskog odgoja i obrazovanja provoditi korištenjem interaktivnih, istraživačkih i suradničkih metoda učenja, s naglaskom na istraživačko-projektnu nastavu, debatu, humanitarni rad u zajednici i izvannastavne aktivnosti; poticati kritičko promatranje i analiziranje stvarnih društvenih problema s učenicima, pritom naglašavajući različita motrišta; povezivati sadržaje sa svakodnevnim životom učenika te u suradnji s njima dogovarati nastavne teme te način njihove obrade; uspostaviti učinkovitu suradnju s roditeljima, organizacijama civilnog društva i drugih relevantnim akterima; osigurati uvjete za veću aktivnost učenika u odlučivanju o školskim pitanjima te učiniti građanski odgoj i obrazovanje instrumentom razvoja škole kao demokratske zajednice učenja.